Nekada najluđa noć u godini naiđe tiho, kao neko koga nisi zvao, ali si ga svejedno očekivao. Svi je kite sjajem, pesmom, planovima, ali ti znaš da ona dolazi da ti postavi samo jedno pitanje – „Da li si srećan?“
Zastaneš na tren i pitaš sebe – koliko puta si prošle godine rekao da si dobro, a da to zapravo nisi mislio? Koliko si puta slavio druge, a prećutao svoje poraze? Nova godina ima tu čudnu osobinu da ne zaboravlja. Ne one datume, ne postignuća, već ona osećanja koja smo gurnuli pod tepih. Donosi ih nazad. Kao da kaže: „Evo, sad kad sve staje – hajde da pričamo.“
U tim poslednjim satima decembra, kada svet svetluca spolja, mnogima zatreperi nešto iznutra. Neka tuga bez reči. Neka tišina koja odzvanja glasnije od muzike. Možda ti nedostaje neko. Možda ti fali ono što nikad nisi ni imao – mir, sigurnost, osećaj pripadanja.
Dok ljudi biraju haljine i rezervacije, ti možda pokušavaš da pronađeš razlog da se obraduješ. I to je u redu. Jer Nova godina nije samo slavlja, to je i suočavanje. To je priznanje sebi da nisi uvek jak. I da ti nije uvek do slavlja.
A baš tada, u toj pukotini između očekivanja i stvarnosti, rađa se najdublje. Rađa se odluka da više ne živiš tuđe živote. Da ove godine nećeš samo preživeti, već živeti. Da nećeš više tražiti da te drugi popune, već ćeš sam sebi postati dovoljan.
Možda ćeš baš ove godine odlučiti da oprostiš – sebi, drugima, vremenu koje si izgubio. Možda ćeš shvatiti da su ti potrebni jednostavni trenuci: jedno “volim te” koje si dugo držao u sebi, zagrljaj koji nisi pružio jer si mislio da ne znaš kako, ili samo tišina u kojoj više ne bežiš od sebe.
I sve to ne mora da se desi u ponoć. Može i ranije. Može i kasnije. Može kada ugasiš svetla, kada svi odu, a ostaneš sam sa sobom. Tada Nova godina počinje.
Zato ne veruj u obavezu da moraš biti raspoložen, obučen po najnovijoj modi, okružen desetinama ljudi. Ako ti dođe da zaplačeš – pusti. Ako ti dođe da pevaš sam u sobi – pevaj. Ako ti dođe da napišeš pismo sebi – napiši.
Najveća hrabrost nije otići na najveću žurku. Najveća hrabrost je priznati sebi gde si, kuda ideš i šta više ne želiš da nosiš sa sobom u narednu godinu.
Možda Nova godina ove godine neće biti vatromet. Možda će biti tišina. Ali možda će baš ta tišina biti ono što ti je najviše nedostajalo.